img03

Radomir - Rade Marković

Kao filmski glumac debitovao je 1948. godine ulogama skojevca-ilegalca Miše u filmu Besmrtna mladost Vojislava Nanovića i nedozrelog muža Tonce u filmu Sofka Radoša Novakovića.
 
Stalno je prisutan i tražen glumac. Do 1987. godine je nastupio u oko 60 filmova reditelja svih generacija. Osobito je zapažen u ulogama, glavnim i većim sporednim, autoritativnih ličnosti.
 
S mnogim autorima snimio je po nekoliko filmova: 
 
"Čudotvorni mač (1950)"
"Šolaja (1955)" (za koju je dobio Zlatnu arenu za sporednu ulogu na festivalu u Puli 1956) 
"Vojislava Nanovića"
"Daleko je sunce (1953)"
"Pesma (1961)"
"Operacija Ticijan (1963)" i Bekstva (1968) Radoša Novakovića; Sumnjivo lice (1954) i Put oko sveta (1964) Soje Jovanović; Zenica (1957)
"Kako su se voleli Romeo i Julija (1966)"
"Prvi građanin male varoši (1961)"
"Leto je krivo za sve (1961)" 
"Devojka (1965)"
"Roj (1966), za koju je dobio prvu nagradu /ex aequo/ za mušku ulogu na festivalu glumačkog ostvarenja u Nišu) "Hasanaginica (1967)"
"Delije (1968)"
"Burduš (1970)"
"Diverzanti (1967)"
"Valter brani Sarajevo (1972)"
"Klopka za generala (1971)"
"SB zatvara krug (1974)"
"Otpisani (1974)"
"Kraljevski voz (1982)"
"Nacionalna klasa (1979)
"Majstori, majstori (1980)"
"Variola vera (1982)".
 
Od ostalih uloga posebno se ističu one u Tuđoj zemlji (1957) Joze Galea, za koju je nagrađen drugom nagradom u Puli, i Radopolju (1963) Stoleta Jankovića, za koju je osvojio pulsku Srebrnu arenu. Nastupao je i u inostranstvu (na primer Kradljivac breskvi (1964), Vula Radeva u Bugarskoj; Voda nešto nosi (1969), J. Kadara i E. Klosa u bivšoj SSSR; Zlatne naočare (1986), Đulijana Montalde u Italiji, kao i u mnogobrojnim televizijiskim dramama i serijama.
 
 
Rade Marković, glumac i Bojan Stupica u Radio Beogradu, pedesetih godina 20. veka
Režirao je i dva dokumentarna filma:
 
Smeh sa scene: Atelje 212 (1972)
Među nama: Slobodan Perović (1998) (TV)
Bio je profesor glume na Akademiji pozorišne umetnosti u Novom Sadu.